Sindrom kroničnog umora

Sindrom kroničnog umora je kompliciran i prilično nepoznat sindrom koji je karakteriziran pojačanim umorom, koji je trajan, a dodatno se pojačava sa fizičkom ili mentalnom aktivnošću, a ne povlači se odmorom. Puno je teorija o nastanku same bolesti, ali sam točan uzrok još je uvijek nepoznat. Do nedavno su mnogi odbacivali ovaj sindrom kao medicinski pojam, no danas, sa kriterijima za povrdu dijagnoze, stvari su postale drugačije. Iako se ne zna sam uzrok bolesti, pa je i liječenje uzroka nemoguće, za većinu znakova i simptoma postoje lijekovi, pa se jedan dio ljudi brzo oporavlja od ovoga sindroma, a naravno, i uz korištenje nefarmakoloških metoda liječenja. Međutim, samo se 5 do 10 % ljudi potpuno oporavlja!

U SAD-u, broj ljudi koji ima sindron kroničnog umora je 4 na 1000, što je velika brojka, a skupine koje su najčešće zahvaćene su ljudi u 40-tim i 50-tim godinama, sa ćešćom pojavom kod žena. Za postavljanje konačne dijagnoze služimo se metodom isključivanja, što u medicini znači da se prije svega eliminiraju ozbiljniji i potencijalno teži uzroci, i tek kad se isključe svi mogući uzroci, na temelju kriterija, postavlja se dijagnoza ovoga stanja.

Uzroci nastanka poremećaja

Kao i kod većine kroničnih nezaraznih bolesti, uzroci nastanka su prilično nepoznati. Postoji više uzroka sa kojima je ovaj sindrom povezan, a neki su:

Epidemiologija oboljenja

 

Češće oboljevaju ljudi u srednjim godinama.

Mehanizam nastanka oboljenja

Mehanizam nastanka oboljenja je još uvijek nepoznat, Zadnja istraživanja su proučavala i postavila hipoteze biomedicinskih i epidemioloskih karakteristika bolesti, koje uključuju oksidativni stres, genetsku predispoziciju, infekcije mikroorganizmima, poremećaje žljezda sa unutarnjim izlučivanjem, imunološke, ali i mentalne te psihosocijalne faktore koji dopreinose nastanku bolesti. Mnogi pacijenti oštro odbacuju psihološki moment same bolesti, te sve simptome pripisuju fizičkim uzrocima.

SIMPTOMI I ZNAKOVI

Prije svega čemo navesti sve znakove i simptome kojima se može prezentirati ovo oboljenje, a nakon toga ćemo reći nešto o CDC-ovim kriterijima za postavljanje dijagnoze. Simptoma ima jako puno, mogu se izmjenjivati, u različitim vremenskim periodima, ali bez nekog posebno prepoznatljivog uzorka, dakle, ne postoji nikakvo pravilo kako se simptomi pojavljuju.

          Primarnih simptoma ima 8:

    umor           slaba         bol u grlu   bol u mišićima   glavobolja      problemi sna
                  koncentracija             
                                                      ..neki su od simptoma...

     Ostali simptomi:

Kao što i samo sada vidite, simptoma je nebrojeno puno, i svi oni dio su i mnogih drugih oboljenja. Sada je shvatljivo zašto je teško prepoznati ovo stanje, i koliki je dugi put do same konačne dijagnoze. U većini slučajeva jedan ili više od ovih simptoma brzo nastaje, ali kao i u većini kroničnih bolesti, simptomi nestaju, i pojavljuju se, u nekih potpuno, a kod nekih ljudi se i pogoršavaju tijekom vremena.

U svrhu izbjegavanja zbrke, CDC (Center for Diseae Control and Prevention) postavio je dijagnističke kriterije da bi se postavila dijagnoza ove bolesti. CDC-ova definicija mora zadovoljiti bar 2 od sljedećih kriterija:

Ako simptomi pripadaju drugoj bolesti, ne može se postaviti dijagnoza sindroma. Liječnici osobitu pozornost moraju obratiti na mononukleozu, Lyme-ovu bolest, SLE, multiplu sklerozu, fibromijalgiju, poremećaje sna, pretilost, te osobito depresiju. Isto tako lijekovi često znaju skrivati neke simptome.

Što se u biti događa?
Bolest se najčešće razvija nakon neke viroze, ili nakon perioda neobično jakog stresa, iako, ponekad nastaje odjednom, bez ikakvih znakova upozorenja. Sa umorom je slična priča, ili nastaje polako, ili se razvija jako brzo. Osobiti problem se odnosi na to kad se umor razvija postepeno, jer mnogi od nas nece tome pridonositi osobitu pozornost, naposljetku, tko danas nije umoran?

Kao što smo već rekli, depresija se razvija u 50 d0 65% oboljelih. Teško je napravit distinkciju između toga da li je depresija uzrok ili posljedica sindroma kroničnog umora.

Psiha i tijelo su povezani i međusobno isprepleteni. Nekakvi tjelesni simptomi mogu se poboljšavati ili pogoršavati sa sa osjećajima ili stavovima, ali i suprotno. Ako se postavi dijagnoza ovog poremećaja, onda je vaš umor realan, a ne umišljeni. Osobitu važnost za liječenje, o kome ćemo kasnije, čini vaš stav prema bolesti i simptomima.

Sindrom se pojačava depresijom ili anskioznošću. Ako je depresija ili anksiozniost dovela do nastanka ekstremnog umora, tada je treba energično liječiti. Lijekovi za depresiju će poboljšati vaše raspoloženje i pomoći vam u borbi protiv umora

Kada se obratiti liječniku? 

Važno je potražiti pomoć na vrijeme, jer što se ranije postavi dijagnoza i počne liječenje, to će brže doći do oporavka i nestanka simptoma ove bolesti.

Obratite se liječniku:

Prva osoba kojoj će te se obratiti je vaš izabrani liječnik obiteljske medicine. Imajte strpljenja na putu do dijagnoze. Vaš liječnik će prvo morati isključiti mnoga druga ozbiljnija oboljenja.

Što Vi možete učiniti?

Što pitati liječnika?

Što očekivati od liječnika?
Prilikom prvog posjeta liječniku zbog simptoma o kojima smo prije puno rekli, Vaš liječnik bi Vam trebao postaviti mnogo pitanja, prilikom razgovora sa Vama. Vaš doktor bi Vas mogao pitati:

U periodu dok čekate dijagnozu, ne pretjerujte sa tjelesnom aktivnošću.

U periodu dok još niste potvrdili dijagnozu, ako imate bolove, možete ih olakšati paracetamolskim pripravcima. Preskačite popodnevna drijemanja, da bi lakše mogli spavati tijekom noći. Idite spavati uvijek u isto doba, a prije sna izbjegavajte kofein, cigarete ili alkohol.

Put do dijagnoze
U više navrata rekli smo da je teško postaviti dijagnozu. Umor je čest problem, a iznimno je teško razlučiti što leži u njegovom nastanku. Sindrom kroničnog umora može se otkriti jedino metodom isključivanja drugih bolesti. Prije svega, liječnik će popričati sa Vama i pregledati Vas. Nakon toga se tek počinje sa laboratorijskim analizama.

Standardni set uključuje sljedeće analize:

Osim ovih, radi se i niz drugih, specijalnih testova, koji služe za isključivanje drugih uzroka bolesti. Još jedanput je važno reći da se dijagnoza postavlja tek zadovoljavanjem dijagnostičkih kriterija koji su prije navedeni!

Liječenje
Ne postoji specifično liječenje za ovaj sindrom. U principu, doktori ća Vam pokušati olakšati simptome koristeći razne kombinacije liječenja.

Regulacija dnevne aktivnosti
Morati će te malo usporiti Vaš životni tempo, te početi izbjegavati prevelike tjelesne ili psihičke napore. Ali tu treba dobro balansirati, jer previše odmora ne djeluje dobro na organizam, nego ga dodatno oslabljuje. Cilj je postići ravnotežu između napora i odmora

Vježbanje
Ni pod razno ga ne treba izbaciti iz života, samo ga treba regulirati. Tempo vježbanja treba prilagoditi vlastitim mogućnostima, a težinu lagano pojačavati. Bavljenje nekom vrstom sporta ima blagotvoran učinak na simptome bolesti.

Bihevioralno-kognitivne terapija

Ima osobito pozitivan učinak u povlačenju simptoma bolesti.
Tijekom ovakve vrste terapije razgovarate se psihijatrom ili obučenim liječnikom obiteljske medicine o identifikaciji negativnih stavova i ponašanja koji vam otežavaju oporavak, te o promjeni na optimističan način pogleda na bolest.

     

Liječenje depresije
Postoji puno lijekova na tržištu koji bi Vam mogli pomoći u borbi protiv depresije. Isto tako, oni Vam mogu olakšati bol i poboljšati Vaš san.

Liječenje boli
Lijekovi na bazi paracetamola koriste se kao prva linija u borbi protiv boli. Izbor lijeka prepustite liječniku, jer će on najbolje odvagnuti između potencijalne koristi ili štetnosti pojedinačnih vrsta lijekova protiv boli.

Problemi sa snom
Promjena navika spavanja vjerovatno će biti dovoljna za poboljšanje dijela priče sa snom. Ako ne pomognu, tada će Vam liječnik olakšati probleme sa nekim od lijekova koji će Vam olakšati san.

Problem sa niskim tlakom
Iako postoje mnogi lijekovi koji dovode do podizanja krvnog tlaka, bolja hidracija i malo veći unos soli okakšat će Vaše probleme.

Eksperimentalne terapije
U tijeku su istraživanja mnogih lijekova koji bi mogli pomoći oboljelima. Psihostimulansi poput metilfenidinata djeluju na neurotransmitore, pojednostavljeno, glasnike u mozgu. Ovakvi lijekovi smanjuju umor i poboljšavaju koncetraciju. Kortikosteroidi, hormonski pripravci koji služe za liječenje mnogih poremećaja u medicini, za sad su još upitni u terapiji ovog poremećaja. Imunoglobulini i interferoni, lijekovi su koji imaju utjecaj na imunološki odgovor, pojačavajući ga. Lijekovi protiv virusnih oboljenja, poput aciklovira, koji inace služi za liječenje herpesa, u fazi su testiranja.

Ostali oblici liječenja
Pošto ova bolest nema poznat uzrok, a ponekad i bezuspjesno liječenjem ljudi često pribjegaju alternativnoj medicini. Važno je napomenuti da ni za jedan oblik nema dokaza da dovodi do poboljšanja, no odluka je ipak na Vama.

Isto tako, važno je reći da su metode poput joge, akupunkture ili masaža sigurne, te Vam mogu olakšati stres, smanjiti napetost mišića, pomoći Vam da se osjećate zdravije i bolje, te Vam, što je najvažnije, poboljšati kvalitetu života.

Iako za jogu ne postoje čvrsti znanstveni dokazi da dovodi do poboljšanja, u mnogih ljudi dovodi do odličnih rezultata, i poboljšanja općeg stanja, te nestanka simptoma.

Što se tiče različitih nadomjesaka prehrani, vitamina, minerala, ili sličnih OTC lijekova, tu prije svega morate utvrditi da li je lijek siguran! „Čudne“ dijete, preveliki unos vitamina i minerala može biti jako štetan. Izbjegavajte unos vitamina preko 100% dnevno preporučenih količina. Što se tiče toga da li djeluju ili ne, ni tu se ne može previše potvrditi takva izjava. Većina znanstvenika smatra da je ipak riječ o placebo efektu. Naravno da svi ovi pripravci jako puno koštaju, tako da ćete samo morati odmjeriti razliku između cijene i koristi. Jedno je sigurno, prije korištenja se posavjetujte sa liječnikom, a izbjegavajte lijekove koji imaju čaroban sastojak koji „briše“ umor. Isto vrijedi i za sve druge bolesti!

PROGNOZA

Sada malo o postotcima. 5% pacijenata se potpuno oporavlja. Oko 40% pacijenata se odlično oporavlja. Tek u 5 do 20% pacijenata se simptomi dalje pogoršavaju, ostali postotak se nalazi u „sivoj zoni“. Mlađe osobe se brže oporavljaju, kao i one kod koji se ranije počne sa liječenjem. Smrtnost je ista kao i u normalnoj populaciji, sa jedinom razlikom da su depresivni pacijenti skloniji samoubojstvu.

I na kraju..
Iako se na prvi pogled čini da je ovo oboljenje jedno od onih „modernih“, poput onih kojima se pune novine, ipak postoje niz znantvenih činjenica koji ovu bolest svrstavaju u jednu od bolesti modernog doba, ili Zapadnog svijeta. Vjerujem da će mnogi od Vas pronaći mnoge poveznice sa simptomima koje imate. Nemojte se zaletiti odmah kod Vašeg liječnika. Dijagnoza se postavlja tek kad se ispune kriteriji, koje smo u više navrata spomenuli. Međutim, ako tih simptoma ima više, i traju duže od 6 mjeseci, tada se obratite Vašem liječniku. Zbog kompleksnosti, i popriličnog neznanja o ovome oboljenju, mnogi će pribjeći alternativnim načinima liječenja, ali tu se osobiti pazite, kako financijski, tako i sa mnogim nuspojavama koje ovakvo, znanstveno nedokazano, liječenje ima. Još jedanput, htio bi napomenutu da je Vaš input u liječenju ove bolesti, ali i svih drugih neprocjenjiv. Promjenite navike u svome životu, promjeniti loš stil života, i sami, ili uz pomoć drugih, rasčistite nered u Vašoj glavi. Često, promjene koje sami pokrenete i provodite, imaju veći utjecaj na Vaše zdravlje no bilo koji lijek!.

..Budite optimistični..

Jasmin Hamzić, dr.med.
j_hamzic@hotmail.com
www.facebook.com/jasmin.hamzic