Prepoznavanje i prevencija razvoja PSIHOZA

Iz čestih medijskih vijesti o tragičnim događajima (ubojstva ili samoubojstva koje počine duševno poremećene-psihotične osobe), prikazanih senzacionalistički i bez jasnog objašnjenja motiva i počinjenog djela, društvo često ne prepoznaje niti prihvaća psihoze i prema njima razvija predrasude.

Oboljele osobe i inače su „obilježene“ i ljudi ih se boje iako nisu agresivne. Iz tog razloga se psihotično ponašanje ( u kojem osoba ne testira realitet i nije svjesna svoje psihoze), i kad je prijeteće, rijetko tko prijavi policiji, centru za socijalni rad ili liječniku primarne zdravstvene zaštite. Ove institucije imaju zakonske mehanizme da osobu koja zbog neliječene psihoze predstavlja opasnost za sebe i okolinu upute na prisilno liječenje. Nažalost, nekad liječnici primarne zaštite zakasne u upućivanju bolesnika na prisilno liječenje iz raznih razloga (nesuradnja obitelji bolesnika, strah od osvete bolesnika).

Postoji niz različitih oblika psihoza, dijagnostički kategoriziranih. Za sve vrijedi pravilo: početi liječiti što ranije i doživotno, a kod pogoršanja uputiti u psihijatrijsku bolnicu.

Psihotični bolesnik može biti upadan po izgledu i ponašanju (shizofreni bolesnik pod utjecajem bizarnih sumanutosti i halucinacija), ali i neupadan (npr. kod paranoidne psihoze osjećajući se progonjen od zamišljenih progonitelja, lukavo se prikriva da ga „progonitelji“ ne otkriju, pokreće protiv njih parnice na sudovima i slično). Ako počini kazneno djelo, tad je to zbog utjecaja sumanutosti progonstva, slušnih obmana osjetila i drugih sumanutih sadržaja koji bolesnika navedu na kazneno djelo u pokušaju „samoobrane“.

Neprepoznavanje psihoza od strane društva posljedica su slabe educiranosti, predrasuda i straha svakog čovjeka od vlastite psihoze. Svaka osoba u ranom razvoju formira „psihotičnu jezgru“ koju zdrave strukture osobnosti drže pod kontrolom. Psihozu mogu razviti slabije strukturirane osobe sa lošim emocionalnim iskustvima djetinstva, traumatizirane osobe, osobe sa genetskim naslijeđem za neke psihoze (shizofrenija, bipolarni afektivni poremećaj, paranoidna psihoza), osobe sa raznim moždanim bolestima (epilepsija i dr.)i degenerativnim poremećajima mozga u starijoj dobi (ateroskleroza i dr.)

Mr.sc. Radojka Galić-miljanović, dr. med.
Psihijatar, psihoterapeut, grupni analitičar